| < | srpanj, 2004 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
bila je subota nevecer i kako nisam imao vise obaveza prije polaska poceo sam razmisljati o putu... JEBOTE JA ODO!!!! ajd reko prvo da se spakujem... too much stvari za jednu torbu, bit ce jebeno to tegliti... nekako sam sve zgurao u jednu torbu i sad sam napokon spreman... jos samo 6 sati, malo me trema pocela hvatati, u nedoumici sam spavati il ne, ma kurac ne bi mogao zaspati ni da hocu... i tako ostao sam sa svojim mislima u tisini... jutro 6h, `budjenje`, stari je dosao po mene kolima, utrpali smo stvari i krenuli put V. Gorcice, prema Plesu.... PLESO - najveci aerodrom u hrvata, u tom tenutku izgledao je ogormno i krasno u usporedbi s kolodvorima... ali taj dojam nije dugo potrajao.... kad sam chckirao torbe, pozdravio se s ocem, krenuo sam prema terminalu, i prva osoba koju sam sreo je STIPE ozlijedjeni PLETIKOSA!! vauu tek nakon nekog vremena primjetio sam tragove CCUSAovaca, pa ssm prisao i upoznali se, prvi kontakt... Bio je to jedan FERovac, Tomislav, big-boned kretenko, on je isao u Doreney Park u Minnesotu, dvije cure mojif godina, irena i visnja, fine cure, one su isle u Jenkinson Pavillon, sto je takodje rudrzavi NJ, susjede.... i jos dvije starije cure kojima je ovo 3 godina a one su isle u Maine, iznad Bostona, takodjer ne lose..... uglavnom povoljan omjer 4:2!! i tako nakon upoznavanja i smjestanja u avion pocelo je upozoravanje putnika i kretanje aviona, pomalo uzbudjen, pomalo uplasen, preplavio me topao osjecaj u stomaku i osmijeh na licu kojeg se nisam mogao rijesiti, jeben osjecaj... let je trajao nekih 2h do Frankfurta.... tek tamo sam vidjeo sta je PRAVI aerodrom i kako izgledaju PRAVI avioni...ovaj od croatie je u biti bio sugavi i mal u usporedbi s ostalima... vozili smo se nekih 10ak min kroz aerodrom koji je OGROMAN... dosli smo do stanice i bus nas je ostavio bez uputstava, a kako svi znamo da su zene - ZENE, ma koliko fine i iskusne bile a tip s FERa je ferovac, pa sam ja odlucio povesti druzinu do iduceg terminala... u jebenom airportu su imali TRAMVAJ, jeb. tramvaj kojina sje dovezao do terminala, i onda potraga... lijevo desno, gore dolje... airport je bio ko mali gradic u kupoli, ljudi spavaju po klupama, vozaju se na biciklima, shopovi, restorani, djeca se igraju loptama... i to sve rase ljudi na jednom mjestu... jeben osjecaj kad se utopis u masi u jednom takvom okruzenju, opet novi dojmovi, nove stvari... a tek sam krenuo! nakon sto smo nasli ulaz i ukrcali se opet je dosao onaj ugodni osjecaj i osmijeh na licu, ovaj avion (North West Airlines) je bio puno veci, komforniji, i svako sjedalo imalo je svoj monitor, daljinski za isti a u ponudi puuno novih filmova, serije, mjuza, igrice i ono sto me zainteresiralo kartu cijelog svijeta sa zoomom... nakon sto sam preocesljao svijet pogledao par filomova, prosetao do wc a i nesto stavio pod zub, i naravno cijelo vrijeme pio besplatno pivo, dosli smo do Detroita! Ulazna tocka u USA, ispunili smo neke formulare i krenuli kroz niz provjera, otisci, zjennice, ispitivanje..... i kad su nas pustili zaputili smo se po svoje torbe i odma ih predali za iducu let u New York, bilo je tada oko 21.15h, iliti po novom vremenu 15h! nasao samgovornicu i javio se starom, poslije opet putovanje sinjobusom do terminala, malo smo se odmorili i krenuli.... putovali smo jadnijim avionom od Croatije.... i dosli za nekih 2h do NY... naporno, vec mi je bilo dopizdilo ovo putovanje, stalne promjene tlaka i temperatura.... na La Guardia-i nas je docekala predstavnica CCUSA, malo smo se grupirali pokupili prtljagu i izasli van iz airporta, prvi put na americkom zraku, i........ nist posebno.... sjeli smo u taxi i krenuli prema Columbiji na Manhattanu, izmedju avenija Broadway i Amsterdam na 116 ulici... putem do tamo poceo sam prmjecivati prve znakove amerike - guzve na ulicama, zutilo taxija, cudni auti, NYPD, i neizbjezni crnci... tek nakon nekog vremena skuzio sam da prolazimo kroz harlem, i naravno bilo je ko u filmu, nidjenista bijelo, crnci ispred dellya hangaju i svaki blok ima svoje igraliste, nevjerovatno za promtrati, ko da sam na safariu :) i konacno smo dosli na Coluumbiju, jos jedna stvar ko u filmovima.... prvo smo sa stvarima posetali do mjesta boravka, nije bilo bas kako sam zamisljao al ipak me iznenadilo i naravno svidjelo mi se! na recepcije je bilo oko dvije tri grupe stranaca pa smo cekal, u medjuvremenu slikali se i sve bolje upoznavali... kad smo dosli na recepciju dobili smo posteljinu, kljuceve svojih soba i neke papire i to je bilo to, ostisli smo u sobu ostavti stvari i bili smo slobodni oko 7h navecer.... presvukao sam se, osvjezio, i spreman sam za setnju po NY... nasli smo se na recepciji, i krenuli.... prvo smo kupili nesto za popit i dogovorili se da cemo Subwayom do Times Square-a... prva setnja u americi, zrak je neopisivo drukciji kao i atmosfera.... spustil smo se u podzemnu, kupili karte (2$ u jednom smjeru)i docekali tramvaj.... jos jedan novi dozivljaj, voznja subwayom, takodjer ko u filmovima... dosli smo do stanice, izasli i popeli se na izlaz... i prvi dojam VAAAAAAAAAUUUUU!! nevjerovatno, pogled mi je letio s jedne strane na drugu, nisam mogao nadoci 10ak min, samo smo stajali govorili GLEDAJ OVO, GLEDAJ ONO, VID OVO... pravi turisti, dok su svi ostali ljudi bili noramlni i isli svojim putem.... i jedna stvar koja me iznenadila, da nema ni trunke naznake neke opasnosti, osjecao sam se vrlo sigurno, ljudi milijun, niko te ne dira, svjetla na sve strane.... i tako kad smo malo nadosli krenuli smo naci tel. karte da se javimo kuci i posjesi nesto, na kraju smo zavrsili u Subwayu na sendvicu..... kad smo se vracali uzeli smo taxi, i isli po troje u dva auta....sto na se izaslo nekih 13$ + 3 $ do columbije.... malo smo jos sjedili pred vratima jer je bilo lijepo vrijeme i ubrzo se zaputili do svojih soba.... soba je bila jako komforna, klima, radni stol, tel u svakoj sobi, ormar i pogled jeben.... nazvao sam staru i zalegao, prvo nisam mogao zaspati jer sam bio pod dojmovima.... probudio sam se u 7, spustio stvari, predao kljuc i otsili smo na dorucak u menzu, nesto slicno kao nasa menza ali s puno vise ponude i puno prostranija... nakon obilnog dorucka, slikanja i price krenuli smo na orijentaciju.... bilo je jako dosadno ali nuzno, ispunili smo obrasce za social security bez kojeg ne mogu nista, cekali malo u redu i to je bilo to.... slobodni oko 12h, mogao sam krenuti za cap may.... ali odlucili smo jos jednom otici do grada... takodjer subwayom, malo smo se izgubili putem ali dosli smo na times square, prosetali po danu, slikali se pojeo, big mac, i krenuli natrag po stvari... pokupio sam torbu, pozdravio se s ekipom i svako je krenuo svojim putem... sjeo sam u taxi i rekao Port Authorithy... autobusni kolodvor NY.... sam sam sjedio u taxiju promatrao ulice NY, bio sam usamljen jer sam se odvojio od svih poznatih potpuno, a znao sam da me u cape mayu nece docekati nitko s kim mogu pricati.... kupio sam kartu za cape may i malo sam pricekao na kolodvoru, nasao sam terminal i zasjeo, malo promatrao ljude i upija osvaki trenutak.... dosao je bus oko 4h, sjeo sam i krenuli smo.... nakon 3 sata voznje dosli smo u Atlantic City gdje sam presjeo za Cape May... javio sam se u restoran..... i dosao sam oko 10h navecer.... |
|
i eto proslo je pun kur.. od zadnjeg javljanja, uglavnom desilo se svasta nesta i u mom zivotu kao i u hrvatskoj, sto naravno implicira na seve kako ju seve.... al sve je to manje bitno, sadasnjost je petak rano jutro oko dva sata, perkan je dosao u posjetu, bas lezi tu na krevetu i malo pricamo, drago mi je da je dosao, nisam ga dugo vidjeo niti pricao s njim, istina bog da ne pricam s njim nest normalno al dovoljno da se prisjetim dobrih starih dana... uglavnom u medjuvremenu sam bio doma za vikend - maturanti, mali osvrt na to - veoma dosadno i neocekivano jadno al fala bogu pa je bio Edo Majka na poloju pa i nije bilo toliko lose! nakon povratka krenuh put njemacke Maami u posjetu i naravno u shoping sto ne ide jedno bez drugog! al ovaj put za promjenu nosio sam svoje pare i platio sam kartu, tako da nije iskoristavanje... bio sam nekih tjedan dana tamo, malo ucio, malo se druzio sa starom i Mikyem, kojeg nisam vidjeo nekih godinu dana, bas mi je nedostajao, stvarno je nevjerojatno kako ti se tako neko stvorenje moze uvuci pod kozu... nego bili smo i u europa parku, nesto tipa gardalanda, sto cu pamtit u lijepom sjecanju jer sam proveo sa starom i njenim drustvom koji su me malo iznenadili jer ih uopce nisam tako zamisaljao! bas mi je drago sto mi se stara snasla i sto joj je dobro u zivotu! nismo se bas toliko napricali o svemu, s obzirom da idem u usa uskoro al eto... vratio sam se u zg negdje oko 4h ujutro i cekao nekih 20ak min trajvan i popizdio, jebga rekao sam drazenku da ne dolazi po mene jer znao sam da ce se izjebati oko tramvaja, eto drazene kad budes ovo citao valjda ces mi oprostiti i zafaliti : ) i tako krenuh pjeskobera do stana preko cijele vukovarske rebalo mi je pola sata do stan, ko mi je kriv kad sam previse skrt da dam 50ak kn za taxi! malo mi je nedostajao zg i drustvo i sve pomalo, mogu misliti kako ce biti tek nakon 3 jeb... mjeseca u americi, al ipak... jutro nakon dolaska otisao sam na fax predat seminar, da bi mogao izaci na predrok, poslije sam otisao do nsb-a malol uciti i prodje dan... next day ispit ujutro u 10h, veoma uspjesno je prosao i konacno sam slobodan bez ikakvih blizih obveza, kad sam dosao u stan samo sam lego u krevet i zamro, al ne dugo jer te veceri bila je Noc ne vjestica nego brodjana, the gathering : ) razmjenio ojire i krenuo van, bilo je nelose, malol sam se pozelio domace atmosfere, jos smo prije bil na nekoj zurci kod spraje i tako... potrosio para i napiJo se, bez ikakve kemije za promjenu, i to me vratilo u djetinjstvo dok sam samo unistavao alkoholom :) cijeli vikend sam vegetirao jer nije bilo ni cimeroida no. 2 a i bio sam fakin' umoran od svega.... isao sam se prijaviti za dom, nasao sa bivsdim prijateljicama, pokupio neke potpise na faxu i proslo pola tjedna! jedna me stvar medjutim razveselila i to na faxu, kad sam trazio izlistanje ocjena za dom bila mi je mehanika 2 upisana kao polozeno iako nisam polozio... i reko ovo je zasigurno neki znak da me bog voli, baš baš! i tu je pocelo planiranje prica i nacina prevare... okuražio sam se tek nakon dva tri dana i otisao kod profesora ispricao mu neku pricu koja ga uopce nije zanimala pa mi je rekao da kazem sta hocu, uglavnom poslao me kod asistenta koji mi je dao potvrdu da sam prosao ispit u 2 mj i nakon sto sam odnjeo prof potvrdu upisao mi je ocjenu, tj dvojku iliti prolaz : ) i kao posljedica sada pripit pisem ovo sranje, pitam se da'l bi uopce ovo pisao da nije bila ocjena slucajno upisana u studomat... ma nije ni bitno, ja sam sad jebeno sretan upala su mi dva ispita ovaj tjedan, dosao mi je frend u posjet, imam para da drustvo pocastim pivom, idem sutra kuci... ne moze bolje............. zasad |
|
eto da krenem i u današnji dan... počeo je u jeb... 6h, odma u startu znaš da ne može biti dobar dan, da ga jebeš... još me kiša NEugodno iznenadila, ma joooj! uglavnom spremih se i zaputih via velika gorica posjetiti dragog nam amer. konzulata! prvo sam ušao u pogrešan bus, al na vrijeme izašao i našao pravi, problem je bio sto nisam znao ni gdje ni kako izgleda ta ambasada u koju idem, al reko čika šofer će mi reći kad budemo došli! i tako vozikamo, tj tresem se mi jedno po sata i meni se učini da vidjeh cilj, al koBili se nado profulao sam za jednu stanicu pa sad izađi na drugu stranu i čekaj bus u suprotnom smjeru, sve bi to donekle bilo u redu da nije bilo kiše.... i došao ja do stanice i zaputih se prema velikoj zgradi am ambasade gdje ni više ni manje 15ak ljudi stoji vani na kiši i vjetru čekajući da polis ofiser pregleda pojedinačno sve ljude prije nego li uđu! to je potrajalo kojih cca 20ak min i tako i ja uđoh, prvo sam mob ostavio i iskljucio, skinuo torbu, prosao kroz detektor metal i onda me čiko prepipao automatom, sve je fine sve je okej, kreni prema zgradi... naravno i tamo sam čekio oko pola sata al upoznao sam jednu curu koja je išla preko iste agencije u merylend, pa smo malo se raspričali, ona je kao prošle godine bila s dečkom u ameriki, a ove ide sama! i dođoh na red, malo me je čiko na šalteru ispitao o faxu, planovi poslije faxa, i svašta nešta... uglavnom zaključak je bio "everything is faaaajn!" reko mi da dođem u 3h po vizu!!! joooj, opet vozikanje amo tamo, al dobro ovaj put znam gdje izići! već je bilo nekih 10h pa sam krenuo doma ostavit stvari, al sam osjetio glad i navratio po sendvič u trgovinu, usput sam ga pojeo i navratio doma uzet knijge i odmah na siget na predavanje! kad sam se konacno probio kroz šumu i prašumu, ušao u dvoranu, pozdravio kolege i malo odmorio uz večernji, kojeg sam kupio putem! a s obzirom da je četvrtak nije bilo baš nečeg, naravno naslovnica je bila ovih dana vrlo popularni i neizbježni granić! malo sporta, marsa je ispala nakon gubitka od zagreba 3-0, lakersi izjednačili s spursima 2-2, i uvijek prisutni horoskop, uobičajeno sranje.... nakon "odmora" na predavanjima idem doma tipkati neke pizdarije što sam pokupio na predavanjima, i tu je već bilo oko 2h, vrijeme za ambasadu... opet na treskavi bus i u red za vizu... kad sam otvorio putovnicu na sredini mi je bila viza, slika i cover am. zastave i lik linkona himself... slika mi je dobro ispala za promjenu i svidjeo mi se novi izgled putovnice! tijekom divljenja zove gruber da se nađemo na kavi/pivi u komi, al prije toga morao sam, ha gdje drugdje nego naFER, u nadi za grahom ipak sam dobio samo najbolji pileći file i pommes, neloše.... i krenuh na fax, tj u komu, prije toga kupio sam si knjigu iz infrastrukture i produžio u komu, gdje me gruber već čekao! popili pivo i otišli u kasino, on je sjeo za automate a ja se malo opkladio, 3 para za vikend, valjda će biti, nije dugo.... otišao sam do njega kad sam završio odabir parova i zasjeo, nedugo nakon toga momak diže 300kn na uloženih 50, malo se još zajebava sa automatima i ubrzo odlazimo do njega da mi da teke iz matematike! tu je već bilo oko 6h, zove me burajz i kaže da u 7h ide doma busom s drasenkom, a i gruber i njegova cimerka se spremaju isto zabrod!! jedino ja moram čekati sutra poslije instrukcija, za popiiiiiizdit, i još će biti gusto jer u 2 su instrukcije a i 15.15h zadnji dnevni bus, biće biće gusto! uglavnom pratio sam njih dvoje do kolodvora i nastavljam konačno kući, jedva sam dočekao, ali ni tu nije kraj mojim obilascima cijelog jeb.. zagreba i okolice!!! zvao me rođo da dođem u firmu kod njega pokupit seminar iz engl za sutral! ajd reko da i to obavim i riješim se toga.... poslije smo ošli do latine, zasjeli na pivi, malo se napričali o svemu i svačemu kao i uvijek i svako svojim putem, taman sam još stigao i u fast food, onako malo zazujalom reko dobro će mi sjesti jedna pizza, šunka naravno, ali vid vraga NIJE! pola sam pojeo pola ostavio i kuć' plačuć'!! došao konačno u stan, houm sveet houm, i još nema nikog, ma ne može bolje! al znam i sam da ne mogu se izležavati treba se primiti posla, mogu čak i birati - matem. tj vektore il infrastrukturu.... uto zvono zazvoni i cimeroid se pojavi u stanu, on ostaje za vikend.... nego, odlučio sam se za matematiku, pogledao prvo sex i sity, i vratio se vektorima, i tako evo već je pola jedan uveče, tj ujutro a ja na netu pišem zaostatke od juče i današnja sranja.... Ukratko dan je bio dostsa naporan, al zadovoljan sam jer se trud isplatio, i sad sretan mogu zaspati.... FIN |
|
nisam stigao sinoć napisati kako je prošao dan ali sada ću da nadoknadim... nego, počelo je hvala bogu rano ujutro oko 9 sati, Đo me zvao da kreće i da se nađemo pred nsb-om! i tako krenuh u jedan nepredvidivo naporan dan! čim sam došao dobio sam poruku da će Đo kasniti te sam se uputio sam na treći kat i zasjeo da učim.... kadli eto nakon samo 45min stiže Đo i odlazimo na kafu, pridružuje nam se i pekarica a kasnije i vesela braća! kava se produžila nekih sat-dva "u dobrom društvu"... i natrag na učenje do nekih 3 sata! zvala me teta tea iz agencije da pokupim papire za vizu jer sutra moram u ambasadu pa sam morao ranije iz nsb-a! I Đo mki se pridružio jer je morao ići razmjeniti neke seminare na fax, otišli smo prvo do stana po drasenka i zaputili se, ha gdje drugdje nego na gablec naFER! fala siru gužve nije bilo pa smo to nabrzaka obavili! I tu smo se rastali, on kuci pripalit frulicu, prvu tog dana, a ja tu d ejđnsi! Dan je bio pakleno sparan pa mi se nije dalo ić šinjobusom nego sam udario pješkobera do ribnjaka! Nakon što sam pokupio kuvertu vratio sam se žurno kući da je otvorim, kadli ono ŠIT!!! moram uplatiti 670kn na zagrebačkoj banci troškolve vize, trebam se slikati, što implicira i šišanje, ispuniti formular na netu, što implicira da moram imati acrobat reader, i ispuniti formular na papiru kojg dobih u kuverti, što implicira da moram imati kemijsku : ).... al tad to sve i nije bilo smiješno, čak štoviše bilo je oko 7h, a do 8h moram sve obavit, pa sam se zamislio odakle da krenem!? prvo sam stavio da se skida program s neta, ispunio 3 formulara i zaputio se šišati u nepoznato... u naselju sam otišao do najbliže frizerke ali nije imala vremena, produžio do druge i BiNGO, još je i bila zgodna flizerka, prije toga sam uplatio za vizu! tako da mi je sad ostalo slikati se i ispuniti na netu formulare, pa hajde redom... slikat sam se otišao u cibonu, cca 10 do 8h i naravno teta kuja nje može, nje stigne, majku joj, ali tada mi je automat za slikanje upao u vidni kadar i vid veselja.... ali zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano, automatn ne prima moje pedesetice, i šta sad, hajde ti kupit žvečilne gume pa nek ti teta da kovanice, to ima da primi! i... primio , pritiskam dugme i čitam upute kad ono BLIC, zadržao sam taj pogled jelena u farovima očekujući BLIC 2, ali ništ od toga, stoga izađoh iz mašine i piše ČEKAJ, više mi neugodno motat se oko toga a ljudi prolaze... i eto nakon 4min izlaze slike i to majku mu jeb... samo dvije od četiri, al dobro jedna više nego što trebam! uglavnom mišn akomplišd! trkom kući ispuniti obrazac i poslati vjekacu na mail da mi isprinta, pa u 10 navece po to na savice! ovaj dio je prošao OKej, ali sutra šta me čeka, ne do bog nikom.... zalego u 12h i malo kontempliro o situaciji.... teže sjebano |
|
jedva čekam da pobjegnem od ovoga svega, dopizdilo mi je više biti u ovom jebenom stanu okružen ljudima koji me često iritiraju i samo vuku sa sobom! premalo vremena za previše stvari, samo se nadam da ću stići obaviti sve prije nego što odem, ne znam ni sam odakle bi počeo ni šta uopće da radim, trebam posložiti prioritete prije svega... krećem dan za danom, obavezu za obavezom, mislim da ću tako najmanje popizdit i da ću stići sve rasporediti! sutra idem do nacionalne krenuti učiti za promjenu, naći se sa Đo-om, popiti kafu i osjećati se kao pravi student! Još bi mogao otići i po seminar da i to maknem sa spiska! Eto da krenem odnekle.... Valjda će ići sve po planu jer sam sklon spavanjem sve to sjebati! Očekujem da se jave i ovi iz agencije da odem više i to srediti, al lldobro bar se zato ne trebam previše sekirati. Već sam ispizdio u ovom Zagrebu, mjesec dana nisam kuće vidio, a bogami ni poštenog obroka, a sad kad dođem još će biti i šou s maturantima, ma jooooj, jedva čekam! Otišao bi i prije da me onaj stari prdonja ne zajebava s instrukc. al zato odma poslije sjedam na bus i viva la sb! treba početi i planirati kako obaviti sve tamo doma, jer neću stići samo odmarati i šetati po kafama! jooooj koji užas, za popizdit! Treba izdržati još mjesec i po dana i odo, reću svima JA SAD ODO!!! 3mjeseca bez kontakta s balkancima, samo ja i novi kolege radnici, nadam se i novi prijatelji i naravno novi život!! Al više od svega me veseli činjenica da ću se vratiti, nakon dugo vremena ću doći - nadam se promijenjen, bar malo! I ne znam ni šta da očekujem... al polako, stalno si govorim, day by day.... |
|
evo prvi post... stvarno ne znam što da napišem pa cu početi sa svojim danom... tipično studentski dan započeo je oko podne, pogledom udesno vidjeo sam da cimer jos spava, nista čudno. Toliko toga sam planirao napraviti dan prije al kad se probudiš u podne, izgubiš volju za svime. No uvijek je tu ona obaveza koju mi je u zadnje vrijeme postala jedina - odlazak u menzu! I tako zaputio sam se na FER na ručak, u očekivanju velikog reda ugodno sam se iznenadio, i tu sam shvatio kako bi mi mogao biti nice day! Nakon toga krenuo sam kući sa smiješkom na licu ali to je sve propalo kada sam se popeo na 4kat i zalegao da odmorim pred TVom! Naravno cimer se još nije probudio, i tako sam ja povođen primjerom najbližih također "ubio oko"! I sad sjedim za kompom razmišljajući šta sve trebam napraviti sutra, ha valjda je sutra taj dan... al sumnjam |